Talk:House of Gozze/Gučetić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nikola Vitov Gučetić (Dubrovnik, 1549 - 1610) zasigurno je bio jedan od najvažnijih i najumnijih Dubrovčana u to doba. S ove vremenske udaljenosti to se može s više sigurnosti reći nego što je to bilo jasno njegovim suvremenicima. Njegov golem opus, većim dijelom tiskan za života, ali i znatan dio koji je ostao u rukopisima, danas u arhivima u Vatikanu i Pesaru, lako potvrđuje tu činjenicu. Na prvom mjestu ono što je objavljeno i dijelom komentirano, a vjerojatno i ono što je ostalo u rukopisu. Sve svoje spise napisao je na latinskom i talijanskom, jezicima učene Europe, i to na vrlo visokoj razini, pa su mnogi interpretatori njegova života uzaludno tražili dokaze da se školovao izvan dubrovačkih zidina. Nažalost, to je bio i jedan od razloga zbog čega je dugo ostao nedostupan hrvatskoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti.
Gučetić je pripadao bogatoj i uglednoj obitelji koja je dugo godina, pa i stoljeća, aktivno sudjelovala u dubrovačkoj vlasti i ostavila nemala traga u ekonomskom, kulturnom, političkom i drugom životu grada. Iz ove obitelji potjecali su mnogi teolozi, pjesnici, slikari, filozofi, glazbenici, povjesničari itd., a gotovo svi obavljali su važne funkcije u ekonomskom i političkom životu grada. Ostavština obitelji Bassegli i Gozze, koje su se spojile l806. godine, kada umire posljednji Bassegli (Toma), sadrži raznovrsne dokumente u razdoblju od l469. do l950. (150 knjiga, 241 svežanj, 2 kutije i 2 albuma) koji se danas čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku.
(...) Gučetić u povijesti niza znanosti: hrvatske filozofije, pedagogije, ekonomije, estetike, politologije i drugih znanosti stoji na istaknutu mjestu važnoga predstavnika ili utemeljitelja. Njegovi traktati o pojedinim teološkirm i filozofskim pitanjima korespondiraju sa suvremenim polemikama njegova doba: ponajprije je okrenut temama katoličke obnove, koja je u njegovo doba izrazita i u našim krajevima, i u tome sudjeluje na originalan način. U ekonomskoj misli teoretičari ga smatraju utemeljiteljem radne teorije vrijednosti, koji je znatno prije od Adama Smitha postulirao taj ekonomski princip. Potkraj prošloga stoljeća Gjuro Basariček i Antun Radić opravdano su Gučetića proglasili prvim pedagoškim piscem u Hrvata jer je u djelu O upravljanju obitelji analizirao i opisao sve obiteljske odnose koji se javljaju između muža i žene, roditelja i djece, kao i gospodara i slugu. Također, Gučetić je svojim raspravama jedan od prvih utemeljitelja retorike i estetike. U politologiji on je prvi koji se bavi teorijom i praksom države, ali ne kao imaginame utopije ili projicirane zajednice, nego konkretne empirijske činjenice, gradeći teoriju države i njezina ustroja, odnosno funkcioniranja. Sve to dokaz je da je Gučetić znatna i značajna pojava i da njegovo djelo, koje još do kraja nije na pravi način otkriveno ni objelodanjeno, zahtijeva više pažnje i da prvi znanstveni skup koji se ove jeseni priprema u njegovu Trstenom ima puno opravdanje, te da će zasigurno potaknuti niz istraživanja o golemu opusu našega renesansnog polihistora.
Ljetnjikovac obitelji Gučetić u Trstenom, u kojemu je potkraj 15. stoljeća uređen znameniti arboretum s velikim brojem biljaka i drveća. Ljetnjikovac je izgrađen 1502. Radnju niza svojih dijaloga Gučetić je smještao u živopisne predjele ovoga ljetnjikovca u kojega se kanio stalno povući i baviti se znanošću.
Marinko Šišak, Žudnja za ljetnikovcem (ulomak) , Vijenac, br. 222, Zagreb, 5. rujna 2002.
